poezija i proza o detinjstvu, majčinstvu i letu

Oktobarska pesma

Kad sam bila mala
na nebu je bilo više zvezda
u vetru više žutog lišća
na zemlji je bilo više kukuruza
u dvorištima više pasa
na licima više osmeha.

Kad sam bila mala
oktobar je duže trajao
ljudi su se više družili
i ja sam bila tu
da sve to vidim
da budem
da osetim
i nikad ne zaboravim.

Kad sam bila mala
jesen mi je šaptala
da se život sastoji od krugova
i da mu se kraj ne nazire
kao što Zemlja nema ivicu i ambis iza nje
kao što se godišnja doba
hvataju za ruke i igraju kolo
kao što srebrna Selena uvek iznova
puni svoje rošave obraze zvezdama
pa se veselo kotrlja po nebu cele noći.

Kad sam bila mala
brali smo kukuruz u oktobru
čuo se žamor u dvorištu
smeh sa prikolice
u sumrak
krckanje šuški kukuruza u tvrdim šakama
i ritmični zvuk mašine koja
tihe klipove prenosi od prikolice do koša
dok su rojevi zvezda leteli osvetljavali
bore šake osmehe.
Ja bih se popela na prikolicu
iako je mrak davno progutao
naše dvorište crvenu prikolicu
klipove kukuruza žute kao oktobar
žene muškarce dedu mamu tatu mog brata
njihove obraze rumene kao jesen
vetar je duvao zvezde su sijale smeh se vijao sa zvukom mašine
vazduh je škripao pucketao od hladnoće
sedela sam u prikolici na kukuruzu
žene su mi davale marame jakne džempere
jer je kukukuruz hladan
govorile su.
Klipovi su me žuljali
vetar me štipao
zvezde su mi ulazile u oči
ali to nije bilo važno
mi na prikolici
bili smo sve niži i niži
glasovi su nam bili sve tiši i tiši
dok je kukuruz ispod nas
nestajao iza drvenih dasaka na ambaru
a blistava srebrna Selena se smejala zajedno s nama
i punila se… punila
kao ambar kao srca kao sećanja
kao život…

Kad sam bila mala
jesen mi je šaptala
da se život menja
da od velikog postane mali
da od crvenog postane bled
pa ponovo sine od svih zvezda
koje mi Selena spušta na čelo dok spavam
i smeje se i čudi se
što niko nije budan da se smeje s njom
što u dvorištu nema prikolice nema kukuruza nema ni ambara
što se smeh ređe čuje i što retko kada namigujemo zvezdama.

Kad sam bila mala
oktobri su duže trajali
zvezde su jače sijale
i ja sam ih puštala da mi ulaze u oči
i sijaju iza kapaka
sijaju sijaju sijaju
bila sam tu
da sve vidim
da budem
da osetim
i nikad ne zaboravim
kako život može biti pun.

1 Comment

  1. sanjamatic

    sa zakašnjenjem od celu godinu…bravo

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

© 2024 Letnje igralište

Theme by Anders NorenUp ↑