Najnežnije jutro,
drago mi je što te ponovo vidim.
Nežno od magle, nežno od snega
nežno od nade
zadržavaš mi dah svojom mekotom.

Najnežnije jutro,
tvoja bela krila nose sećanja
kao pahulje pokraj prozora
ushićenošću neoslabljene snage
tišinom nepomućenom vetrom.

Najnežnije jutro,
gazili smo tvojim stazama
sigurnim koracima
pogleda uprtih u tvoje bele krošnje
u tvoje blistave dvorce od čipkanih traka.

Najnežnije jutro,
sećaš li se?

Moja šaka u desnom džepu njegovog kaputa
njegove usne na mom čelu
dok je snežna simfonija
pripremala stazu za naše korake
i kuću za ptice koje će nam doleteti.

Najnežnije jutro,
vidiš li i sad?

Srca su vodila korake
misli su se preplitale u tišini
šarajući tvoje nebo
šake su grejale jedna drugu
dok smo svečano stupali u tvoju belinu.

Najnežnije od svih jutara,
nežnije od maslačkovog svemira
nežnije od otvorenog uma
divlje ptice rumenih kljunova
pevaju u tvojoj šumi od belih čipkanih traka.

Najnežnije od svih jutara,
čuješ li ih?

Tvoje divlje ptice razbijaju belu tišinu
lepetom svojih krila
tvoje divlje ptice neobuzdano pevaju
glasom tvog nadanja
i divlje, divlje nose dane
kao pahulje pokraj prozora
njihove kuće u našim srcima.

Mladenu M.