Letnje igralište

poezija i proza o detinjstvu, majčinstvu i letu

Page 8 of 9

Vilinska porodica

Bili tata i mama koji su, kao i svi ostali, pre toga bili mladić i devojka, a još ranije – vilenjak i vila. Jedino što su taj vilenjački deo svog života zaboravili.
Mada, naslućivali su da nisu baš čista posla sa njima.

Kada su se upoznali, to na primer nisu bila baš čista posla. Prosto je nemoguće da se ljudi tako brzo zaljube jedno u drugo i zaborave na sve ostalo.
I danas im to parče života deluje kao san.

Kada bi vozili bicikl, golicalo ih je nešto po leđima, blago kao dodir leptirovih krila, kao da se nešto otima i želi da izađe napolje, da im pomogne da polete. Continue reading

Srećan mi rođendan

Juče sam napunila 36 godina. Nije ni mnogo, ni malo; taman toliko da kažem da sam uradila dosta toga, ali da sam mogla i mnogo više. Četrdesete mi dahću za vratom.

Juče mi je došla prijateljica na rođendanski sladoled i reče mi da odlazi u LA, USA, na duže, na nekoliko godinica; ko zna, možda i na mnogo, mnogo duže. O tome ću tek razmišljati, ali to je to. Život je nepredvidiv toliko da sve začas okrene naglavačke.

Ni mišice ni Rra nisu bili kod kuće; na zasluženom su odmoru, a ja sam dobila svoj zasluženi termin za čitanje knjiga i izležavanje na terasi. Continue reading

Jezičke migracije

people-690547_1280
Prema podacima Svetske organizacije za migracije iz 2010. godine, broj migranata je procenjen na 214 miliona. Ako bi taj broj nastavio da raste istim tempom kao i tokom proteklih dvadeset godina, očekuje se da bi broj dostigao 405 miliona. Pomeranja stanovništva uvek su se pratila zbog mnogo razloga, a jedan razlog, koji možda podrazumeva i sve ostale je to što, pomerajući se na geografskoj karti, migranti stvaraju određenu pometnju, disbalans u ravnoteži u jednom trenutku uspostavljenoj u svetu. Migranti nose sa sobom svoje kulturno nasleđe, svoje običaje i, naravno, jezik. Kao što jezik kojim se govori u zemlji domaćina, njima može predstavljati problem, i jezik koji oni donose sa sobom može da izazove problem. Continue reading

Savršen dan

Savršeni dani obično dođu iznenada; prišunjaju se ne dajući od sebe nikakav nagoveštaj. Uprkos svim planovima, malim, tajanstvenim znakovima govore nam da treba da skrenemo baš u tu ulicu, da pratimo liniju maslačaka sa leve strane ulice i beli trag na nebu.

DSC_0127

Jer, ako pratimo znakove, pred nama se otvara panorama savršenog dana: sunce, reka, brodovi, blag vetar i beli, prozračni oblaci, a u nama rešenost, smirenje i radost.  Continue reading

Vegetarijanci u vrtićima

Moj suprug, naše dve devojčice i ja smo vegetarijanci. Ne vegani, kako nas mnogi još pitaju kad čuju da smo vegetarijanci i ne jedemo ribu, a ni piletinu. Jedemo jaja i mlečne proizvode. Mi smo vegetarijanci, takozvani lakto-ovo vegetarijanci.

Pripremajući materijal za posao koji sam obavljala 2006. godine, mnogo sam čitala o životinjama, o prehrambenoj industriji, o tome kroz šta životinje prolaze dok se uzgajaju i pripremaju za ljudsku ishranu, o štetnim, korisnim i o apsolutno nepotrebnim namirnicama u ljudskoj ishrani iz mnogobrojnih izvora. Ja sam prestala da jedem meso odmah, ribu tek dve godine kasnije. Moj suprug je prestao da konzumira meso 2008. godine, a naše dve devojčice nikada ga nisu ni okusile. Continue reading

Nema povratka u neznanje

„Znanje koje nam je posađeno urodiće plodom u svakom od nas. Priroda uvek inspiriše, a kako koga, vreme će pokazati. Moj kompost se krčka, pravim plan svoje bašte i polako ću početi sa njenim raskrčavanjem, bacam se na knjige da dopunim znanje, a ostalo ce biti istorija”.

Olga Panić

„Mi već gajimo povrće u Baštalištu, a Dejvid nam je pokazao nekoliko veoma korisnih trikova koje ćemo sigurno primeniti. Smatram da je bilo jako korisno i za potpune početnike zato što je Dejvid preneo osnovno znanje potrebno za započinjanje bašte i to je uradio na neposredan i šaljiv način“.

Balša Koković Continue reading

Žene i mame – femivorke

U vremenu kada svest o zdravoj ishrani i ekologiji sve više raste i kada se sve više ljudi opredeljuje da se vrati zemlji, da zasadi svoju baštu ili makar začine na terasi, žene i majke posebno su motivisane da preduzmu konkretne korake ka tom cilju i polako postaju ono što se na zapadu sada zove “femivorke”.

“Moja beba je prošlog proleća krenula sa dohranom. Radovala sam proleću koje je najbolje vreme za to, jer toliko voća i povrća polako pristiže na pijace. Posebno sam bila uzbuđena kad je stigla blitva. Sva srećna što će nam trpeza ozeleneti, otišla sam sa svojom bebom na pijacu, gde me je sačekalo neprijatno iznenađenje. Ne mogu vam opisati svoj strah kada me je jedna prodavačica posavetovala da ipak ne kupujem blitvu od nje, jer „ko zna čime su je i kako prskali, a vi ipak imate bebu”, priča nam mama Biljana P. Continue reading

Leto za pamćenje

Kada sam ja bila dete, leto je počinjalo oko 20. juna, čim bih se vratila iz škole, ostavila udžbenike i izvadila svih deset knjiga školske lektire za narednu školsku godinu. Leto je značilo beskrajne jurnjave dvorištem i ulicom, vožnje biciklima i po suncu i po pljuskovima (Setiće se moja rođaka odlično jedne takve, sa točkovima bicikala potpuno zagnjurenim u blato, zato što smo baš pred pljusak odlučile da istražujemo nove staze.), večernje logorske vatre, sladoled za doručak, ručak i večeru, mamine povike da se vratimo kući pre mraka… Continue reading

The boy named Crow

“Sometimes fate is like a small sandstorm that keeps changing direction. You change direction, but the sandstorm chases you. You turn again, but the storm adjusts. Over and over you play this out, like some ominous dance with death just before dawn. Why? Because this storm isn’t something that blew in from far away, something that has nothing to do with you. This storm is you. Something inside you. So all you can do is give in to it., step right inside the storm, closing your eyes and plugging up your ears so the sand doesn’t get in, and walk through it, step by step. There’s no sun there, no moon, no direction, no sense of time. Just fine white sand swirling up into the sky like pulverised bones. That’s the kind of sandstorm you need to imagine. Continue reading

Odgovorno je biti srećan. Budite srećni.

Obično jutro, sreda. Prošle noći mi je, kao i uvek, bilo žao da odem rano u krevet, pa sam zaspala oko dva izjutra. Alarm zvoni i ja tapkam bosa po parketu do kupatila, što tiše, da se mišice ne bi probudile pre no što treba i da bih ja mogla u miru da se dovedem u red. Šta će pomisliti vaspitačice u vrtiću kad vide moje podočnjake i sretnu pospan pogled? Šta će pomisliti ljudi u autobusu? Šta će pomisliti kolege? Dok razmišljam o tome a znam da je nevažno,  krema je na licu i maskara se već osušila na trepavicama. Frizura… pa, dobro, ne može sve da bude cakum-pakum. Budim mišice i ubrzo četiri mala stopala odzvanjaju kao čitava mala armija stopala po parketu koji se već zagrejao, iako je tek sedam ujutru. Continue reading

Kako posaditi Dragoljuba

Imali smo divno cveće u bašti koje je najviše mirisalo pred sumrak. Mirisalo je cveće, mirisale su jabuke, mirisalo je grožđe. I nanin sos sa paprikama i paradajzom iz kuhinje. Iz svog ranog detinjstva više se sećam nje nego mame. Sećam se mamine mekote u kojoj sam uživala pred spavanje. Mama je radila dosta, a nana je uvek bila tu. Ona je spremala doručak, ručak, večeru. Sa njom sam učila kako da zalivam cveće, kojoj vrsti je koliko vode potrebno, koje doba dana je najbolje za zalivanje, kako uhvatiti miris bosiljka, kada je grozd spreman da ga obereš.  Sa nanom sam išla u vinograd, u voćnjak, u baštu. Ona me je naučila kako da ispržim jaje. I rano je umrla. Kada govore o njoj, svi kažu da je bila stroga, ozbiljna. Tako je se i ja sećam. Sećam se da nismo mnogo razgovarale. Druge žene iz komšiluka bile su te koje su smišljale bajke za mene. Znam da bih je ranije razumela da je živela duže. Continue reading

Radi dokolice i snatrenja

“Ja volim jesen, to setno godišnje doba kao stvoreno za sećanja. Kad sa drveća pootpadne lišće, kad u suton na nebu još stoji riđi odsjaj koji zlati uvelu travu, prijatno je gledati kako se gasi sve što je još maločas gorelo u vama.
Vratio sam se sa šetnje po opustelim poljima, duž hladnih jarkova u kojima se ogledaju vrbe; vetar je zavijao u ogolelom granju, ponekad bi umukao, a onda odjednom ponovo počinjao; tada je sitno lišće, koje se zakačilo za žbunje, opet podrhtavalo, trava treperila povijajući se ka zemlji, i reklo bi se da je sve došlo bleđe i ledenije; na vidiku sunčev kotur se gubio u belini neba, i u svojoj neposrednoj okolini prožimao ga životom koji je već na izdisaju. Bilo mi je hladno i skoro me obuze strah. Continue reading

Dve mišice

Ne volim svoju decu samo zato što su moja. Volim ih zbog zbog dobrote u očima, zbog nežnosti u dodirima; volim ih zato što mi trče u zagrljaj, zato što me maze, zato što skaču po meni, zato što su nežne prema životinjama; volim ih zato što dele, zato što misle jedna na drugu i jedna drugoj nedostaju.

Volim ih zato što su glasne i odlučne u svojim zahtevima; volim ih zato što zahtevaju da se njihovo mišljenje sasluša, zato što ne odustaju lako od svojih ciljeva. Continue reading

“Bitter Strawberries”, Sylvia Plath

daffodils1

All morning in the strawberry field

They talked about the Russians.
Squatted down between the rows
We listened.
We heard the head woman say,
‘Bomb them off the map.’

Horseflies buzzed, paused and stung.
And the taste of strawberries
Turned thick and sour.

Mary said slowly, ‘I’ve got a fella
Old enough to go.
If anything should happen…’

The sky was high and blue.
Two children laughed at tag
In the tall grass,
Leaping awkward and long-legged
Across the rutted road.
The fields were full of bronzed young men
Hoeing lettuce, weeding celery.

‘The draft is passed,’ the woman said.
‘We ought to have bombed them long ago.’
‘Don’t,’ pleaded the little girl
With blond braids.

Her blue eyes swam with vague terror.
She added petishly, ‘I can’t see why
You’re always talking this way…’
‘Oh, stop worrying, Nelda,’
Snapped the woman sharply.
She stood up, a thin commanding figure
In faded dungarees.
Businesslike she asked us, ‘How many quarts?’
She recorded the total in her notebook,
And we all turned back to picking.

Kneeling over the rows,
We reached among the leaves
With quick practiced hands,
Cupping the berry protectively before
Snapping off the stem
Between thumb and forefinger.

3244916716_61299e5a9d

 

enhanced-buzz-20118-1389222990-13

 

“Perfection is terrible. It cannot have children.”

Take a deep breath

Take a deep breath, take a deep breath, take a deep breath…
Exhale, inhale… so deep your lungs start to hurt.
The pain will make you think of something else, perhaps of the pain itself.

I remember the time when I was out there, when I would meet countless people in a day, when I would talk to them about insignificant things, because I haven’t got the time for significant ones; I remember when I would work from 9 until 7, always in a hurry, when I never had the time for my loved ones. Continue reading

Diši duboko

Ne zaboravi da dišeš, ne zaboravi da dišeš, ne zaboravi da dišeš…
Duboko, duboko, da te pluća zabole.
Bol će mislima skrenuti put.

Sećam se vremena kad sam bila out there, kad sam se sretala sa nebrojeno mnogo ljudi svakog dana, kad sam vodila najviše površnih razgovora, jer nije bilo vremena za dublje; sećam se kad sam radila od 9 do 7, kad sam žurila svugde i kad nisam imala vremena za ljude koje volim. Continue reading

Alhemija muzike i svetlosti

Od svih mesta u našoj kući, u kuhinji se najlakše koncentrišem. Dok seckam, mesim, mešam, mutim, presipam, uvijam i izvijam, izmišljam, sledim uputstva i kršim pravila, uvek iznova pobeđujem sebe.
U kuhinji se osećam kao stvarateljka, kao večita studentkinja, kao vernica.
Smirenje kakvo pronalazim u kuhinji, ne nalazim ni u čitanju, ni u muzici, ni u jogi.
Ja meditiram dok perem posuđe. Continue reading

Going back

“I want to live simply.
I want to sit by the window when it rains and read books I’ll never be tested on.”

cool-ocean-reading-relax-Favim.com-939833

“I want to paint because I want to, not because I’ve got something to prove.”

 

Favim.com-12257


“I want to listen to my body, fall asleep when the moon is high and wake up slowly, with no place to rush off to.”

birds-black-white-dream-fly-Favim.com-1162924


“I want not to be governed by money or clocks or any of the artificial restraints that humanity imposes on itself.”

 

adventure-bird-experience-freedom-Favim.com-1730007


“I just want to be, boundless and infinite.”

« Older posts Newer posts »

© 2026 Letnje igralište

Theme by Anders NorenUp ↑