poezija i proza o detinjstvu, majčinstvu i letu

Zamisli kako smo pored mora

Zamisli kako smo pored mora
zaljubljeni
talasi nam sole kožu
nose nas
vraćaju
ponovo odnose
igraju se
a mi prepušteni
punimo oči nebom
udišemo sunce
širimo ruke talasima
spajamo smežurane prste
uranjamo izranjamo
iz mora u snove
iz snova u more.

Zamisli kako smo pored mora
zaljubljeni.

Zamisli kako smo pored mora
stari
pesak nam greje kolena gležnjeve
so nam se prosipa kosom ramenima
sunce nam se uvlači kroz pore
kroz bore kopa nove puteve
pa nam sija iz lica
pa nam blješti iz očiju
izlazi nam kroz dah
dok se držimo za ruke
kad dozivamo jedno drugo
s jedne obale na drugu.

Zamisli kako smo pored mora
stari.

Zamisli kako smo pored mora
mrtvi
ispred kuće belih, slanih zidova
uz koje smo grejali leđa
smežuranih prstiju
izbrazdanih lica
moja glava na tvom kolenu
tvoja šaka na mom obrazu
sa suncem pod kapcima
sa maestralom  u grudima
ulazimo među talase
koji nas nose
ne vraćaju
odnose
a mi prepušteni
postajemo riba postajemo kamen
postajemo alga postajemo sunce
rađamo more.

Zamisli kako smo pored mora
mrtvi.

Zamisli kako smo pored mora
večni
kao svici u mrkloj noći
kao korali na grebenima
kao zvezde na ivici galaksija
kao ribe u najtamnijim dubinama
plivamo letimo stojimo sijamo
zbunjujemo naučnike ometamo fiziku
puštamo tamnu materiju da nam prolazi
kroz kožu kroz kosti kroz oči
radujemo se
dok nas more dok nas zemlja dok nas univerzum
prožima.

Zamisli kako smo pored mora
večni.

2 Comments

  1. Станимир Трифуновић

    Чиста илуминација!
    Поздрав Дивном Летњем игралишту!

    • sanjamatic

      najbolje ikad

Ostavi komentar

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

© 2022 Letnje igralište

Theme by Anders NorenUp ↑

%d bloggers like this: